MILIJUNI BOCA ZA SRETNU HRVATSKU BUDUĆNOST

Nedavno sam prisustvovao jednom poslovnom skupu u Zagrebu, osvrt nije o tome što se je događalo na tom poslovnom skupu, već viđeno u Zagrebu, znači činjenica da se tako nešto događa svakodnevno u svim gradovima naše Domovine, a po naslovu možete zaključiti da se radi o skupljanju plastičnih boca, najčešće iz kontejnera za smeće.

Skoro pa svaki dan sam viđao osobe koje skupljaju boce iz kontejnera i u svom gradu, odavali su dojam osoba koje primaju socijalnu pomoć ili preživljavaju s minimalnim mirovinama, e to se je izgleda promijenilo, sada viđam kako u svom gradu tako i u Zagrebu sve više mladih osoba kako kopaju po kontejnerima u potrazi za plastičnim novcima, odnosno za plastičnim bocama, koje potom predaju u trgovačke centre i s tim kupuju najnužnije za život, istina ima i onih koji to rade kako bi si priuštili alkoholnu ili neku drugu opijatsku stimulaciju za daljnje preživljavanje u rastućem sektoru našeg vrlog gospodarstva, sektor koji svakodnevno izgubljenu recesijsku mladu generaciju tjera na poslovne poduhvate je svakako jedina legitimna poslovna opcija od koje vam država neće naplatiti porez niti će tražiti da registrirate djelatnost, kako humano, kako poduzetno, poduzetništvo koje nije ograničeno s ničim, potaknuto i stimulirano sa siromaštvom koje je sve prisutnije, kako kod srednje i starije generacije, tako na žalost i kod mladih ljudi koji svoju sreću traže u izgubljenoj socijalnoj državi.

Odsjeo sam u jednom lijepom vrhunskom hotelu u Zagrebu, bilo mi je plaćeno sve, hrana, smještaj i ostale pogodnosti koje pruža hotel, pa sam tako u slobodnim večernjim trenucima šetao Zagrebom, valjda mi moja radoznalost nije dozvolila da šutke prođem pored jednog para, cura i dečko u ranim dvadesetim godinama, s natovarenim vrećama od smeća, one stolitarske vreće u koje stane zasigurno i pedesetak boca od litre i pol, teglili su oni tako punih pet vreća, a ja sam morao pitati, koji je razlog što skupljaju boce po kontejnerima, mada sam nazirao par mogućih odgovora, zar ne mogu naći nikakav posao od kojega će zaraditi više negoli sa skupljanjem plastičnih boca, koje naravno mirisom ili bolje kazati smradom odaju porijeklo nalazišta.

Odgovor je naravno bio potpuno realan u situaciji koja je prisutna već 7 godinu u Lijepoj našoj, oboje imaju nezaposlene roditelje, studij su prekinuli jer nisu mogli plaćati potrebna davanja, posao ne možeš dobiti bez dobre veze, posao koji eventualno možeš dobiti je plaćen slabije od skupljanja boca i sa stalnim tlačenjem poslodavca, ako vas uopće prijavi.

Ne želim sada ispasti kao neki hvalisavi dobročinitelj, ali ono što sam učinio na kraju razgovora s ovo dvoje simpatičnih mladih ljudi je bilo jedino moguće, jer pružiti im mogućnost stalnog “normalnog” posla nije bilo u mojoj moći, pošto nisu prihvatili milostinju, ponos im to nije dozvolio, pitao sam ih da mi prodaju te skupljene boce, moj uvjet je bio dupla vrijednost, pristali su, naravno uredno sam ih platio, nevjerojatno kao što sam kazao, ovu transakciju možete obaviti ispred ministarstva financija i nitko vam neće kazati, a gdje je račun, divan posao, naravno, vratio sam im boce, odnosno pustio sam ih kraj njih i otišao u depresivnom raspoloženju, s mišlju, zar se mladi ljudi u našoj Domovini moraju ovako dokazivati, dok ja uživam u blagodatima plaćenog hotela, oni tako mladi moraju skupljati plastične boce da bi preživjeli…, a onda se još nađu političari koji kažu da u našoj Domovini nema gladnih… ima ih političari naši i svakim danom ih je sve više.

Ipak ne treba se brinuti, jer milijuni boca za sretnu Hrvatsku budućnost stoje u svakom kontejneru, gospodarska grana koja će još dugo igrati važnu ulogu u našem ekonomskom rastu!

Što je osim skupljanja plastičnih boca preostalo mladim ljudima u Hrvatskoj? Izbor je jednostavan ili svirati kurcu, okrenuti se kriminalu ili otići tamo gdje se cijeni znanje i mladost, a to je s druge strane granice, Lijepe naše recesijske i opljačkane Domovine!