Što je mobbing odnosno zlostavljanje na radnom mjestu?

Slušajući priče o mobbingu, odnosno o zlostavljanju na radnom mjestu, čini se kao da do prije dvadesetak godina mobbing nije niti postojao i onda se odjednom pojavio, tako to izgleda iz današnjeg kuta gledanja, ali naravno mobbing je prisutan od kada je vijeka i svijeta, izgleda da nam je netko morao dati naziv za zlostavljanje na poslu, da bi ga mogli identificirati.

Foto: mobbing-und-burnout.sozialnetz.de

Žrtve i njihovi zlostavljači su oduvijek postojali u poslovnom odnosu, naravno kako je civilizacija sve više napredovala problem mobbinga je postao sve uočljiviji, a humanizacijom društva i sve većim ljudskim pravima u većini svjetskih zemalja odlučilo se „stati“ problemu zlostavljanja na radnom mjestu, koliko uspješno, to je već pitanje za stručnjake i naravno žrtve mobbinga.

Što je mobbing, tko je žrtva i tko je zlostavljač?

Razjasnimo što je pojam mobbinga, izraz dolazi iz engleskog jezika i označava zlostavljanje na radnom mjestu (work abuse ili employee abuse), na raznim mjestima objašnjavaju mobbing kao oblik specifičnog ponašanja na radnom mjestu gdje jedna ili više osoba zlostavljaju i ponižavaju drugu osobu. Iskreno, nije to specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, jer osobe koje vrše mobbing su takve ne samo na radnom mjestu, već u svim instancama svog života, zlostavljač je uvijek zlostavljač i njegovo specifično ponašanje je određeno situacijom koju mu dozvoljavaju pojedinci i okolina.

Svaki zlostavljač ima psihopatske sklonosti ili je stvarni psihopat s čijom dijagnozom bi se složio svaki psihijatar ili psiholog.

Što uopće radi psihopat na radnom mjestu i k tome u pravilu na rukovodećoj funkciji, da bi to doznali, prvo moramo znati tko su i što su psihopati.

Psihopatija, ili sociopatija, je trajni poremećaj osobnosti, odnosno stanje koje se u ponašanju više ili manje razlikuje od prosjeka (psihopatska ličnost). Riječ je o ograničenim osobnostima, na prijelazu psihičkog zdravlja i bolesti većinom bez intelektualnih poremećaja, čak intelektualno natprosječnima. Glavne su promjene na emocionalno-voljnom planu osobnosti.

Prvotno se smatralo da zbog njih trpi samo okolina (agresivnost, asocijalnost, i anti-socijalnost). Kasnije je utvrđeno da neki i sami pate zbog svoje abnormalne osobnosti (depresivnost, suicidni psihopati). Nikad ne dosežu dimenzije psihotičnosti premda mogu pokazivati neke simptome ili sindrome slične pojedinim psihičkim poremećajima (shizoidni, paranoidni, nestabilni, ekscentrični, depresivni, hipomanični i dr.). Za psihopate se kaže da su „daltonisti za ljudske osjećaje i društvene moralne vrijednosti“.

Uzrok psihopatije, kao i ostalih poremećaja osobnosti, može biti loša socijalizacija u ranom djetinjstvu, genetska svojstva, kao i posljedice tjelesnih i psihičkih oboljenja. Najčešći uzrok razvijanja psihopatije je da su osobe s tim poremećajem u djetinjstvu ili pretjerano strogo odgajane, tj. kažnjavane, ili su bili prepušteni sami sebi, tj. zanemareni.

Ovo je definicija psihopatije koja objašnjava stanje na Wikipedijinim stranicama, koliko je točno, znaju samo stručnjaci ali zasigurno je veći dio opisanog ispravan.

Dakle psihopati su osobe koje na prvi dojam ostavljaju utisak potpuno normalne, čak društvene i duhovite osobe, naravno sve je idealno do prvog sukoba koji u pravilu potencira zlostavljač.
Znači zlostavljač se lako zapošljava u pravilu je visokoobrazovana osoba natprosječene inteligencije koju jako dobro koristi u manipulaciji sa žrtvom i osobama koje mu daju podršku u vršenju mobbinga nad izabranom žrtvom ili žrtvama.

Pitanje koje se postavlja je zašto osobu psihopatskih sklonosti podržavaju drugi djelatnici, koji su uvjetno rečeno normalni, odgovor je jednostavan, ili zlostavljaj ili ćeš biti zlostavljan. Treba znati da zlostavljač (psihopat) nikada ne posustaje, njegov mozak jednostavno ima tu potrebu zlostavljanja drugih.

Neke studije su čak ustanovile da vlasnici nekih firmi namjerno zapošljavaju osobe psihopatskih osobnosti, kao što je rečeno, to su ljudi koji su cijepljeni od empatije prema drugim ljudima, društvenim i moralnim vrijednostima, te tako gazeći preko osnovnih ljudskih prava zaposlenika guraju firmu naprijed, što kazati negoli da je kapitlizam u takvom obliku ništa drugo doli kanibalizam.

Osoba koja trpi mobbing u pravilu je osuđena na takvo stanje radi osiguranja egzistencije, oni koji imaju mogućnost odlaska, naravno da odlaze iz takve sredine, pa se jedna od osoba koje su podržavale zlostavljača pojavljuje kao nova žrtva i krug zlostavljanja se nastavlja.

Koji su sve oblici mobbinga odnosno zlostavljanja na radnom mjestu:

Napadi na mogućnost izražavanja, stalno prekidanje u obavljanju posla, glasno psovanje, kritiziranje kako se obavlja rad, upućivanje usmenih i/ili pisanih prijetnji, telefonski teror, odbijanje uspostavljanja kontakta putem omalovažavajućih gesta i sl.

Napadi na socijalne kontakte, ignoriranje, premještaj u prostorije daleko od dotadašnjih kolega, zabrana radnim kolegama razgovarati sa žrtvom mobbinga, tretiranje žrtve kao “zraka”.

Napadi na ugled, širenje glasina, ogovaranje, ismijavanje, ruganje, imitiranje s ciljem kako bi se žrtva napravila smiješnom, optuživanje žrtve da je psihički bolesna, prisiljavanje žrtve na radne zadatke koji narušavaju samopouzdanje, dovođenje u pitanje odluka žrtve, vikanje pogrdne psovke ili drugi obeščašćujući izrazi sa žrtvinom osobnošću.

Napadi na kvalitetu životne i radne situacije, nedodjeljivanje radnih zadataka žrtvi, oduzimanje svih zadataka na radnome mjestu, tako da žrtva ni sama ne može osmisliti radni dan, dodjeljivanje besmislenih zadataka, dodjeljivanje zadataka daleko ispod pravog znanja/kvalifikacije, stalno dodjeljivanje novih zadataka, dodjeljivanje zadataka koji nadilaze kvalifikaciju žrtve s ciljem da je se diskreditira.

Napadi na zdravlje, prisiljavanje na radove koji oštećuju zdravlje, prijetnja fizičkim nasiljem, tjelesno zlostavljanje, uzrokovanje troškova da bi se naškodilo žrtvi, činjenje fizičke štete u domu ili na radnom mjestu osobe, seksualni napad.

Kako se mobbing može zakonski sankcionirati?

Razlozi malom broju tužbi nalaze se u nepoznavanju postojećih zakona i u nepostojanju kvalitetnih zakonskih regulativa na području mobbinga. Da bi se neko ponašanje moglo sankcionirati i kvalificirati kao mobbing, ono mora biti propisano zakonom, a potrebno je znati kako i u kojim slučajevima potražiti pravnu zaštitu.

Zlostavljana osoba može se obratiti inspektoru rada i pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Prije svega treba dokazati da je posrijedi mobbing, što znači da mora postojati kauzalna veza između štetnoga ponašanja i posljedice, tj. mora postojati protupravno djelovanje u smislu pozitivnog radnog, građanskog i kaznenog prava, koje se sankcionira.

Mora se dokazati da se radi o napadajima tijekom duljeg vremena (najmanje šest mjeseci) u odgovarajućim vremenskim intervalima (najmanje jednom tjedno), koji sustavno slijede s namjerom da se nekoga uništi, a koji su doveli do štetnih posljedica.

Zatim treba dokazati da su štetne posljedice (tjelesne, psihičke) nastale upravo zbog mobbinga, a ne zbog drugih sadašnjih ili ranijih problema. To je u domeni psihologa, psihijatara i liječnika specijalista medicine rada.

Kod seksualnog uznemiravanja može, ali ne mora biti ponašanja koja su Kaznenim zakonom označena kao “kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa” ili kao “kaznena djela protiv časti i ugleda”.

Manjkavosti zakonske zaštite od zlostavljanja na radnom mjestu!

Naravno, svaki zakon je manjkav pa tako i zakon o tome što je sve mobbing i što sve treba biti zadovoljeno da bi se prihvatila definicija mobbinga, npr. dovoljno je da osoba koja vrši mobbing pročita što je sve mobbing, pa primijeti da je mobbing samo ono što se događa najmanje jednom tjedno, pa da svoju djelatnost malo „oduži“ odnosno da zlostavljanje na radnom mjestu ponavlja svaki drugi tjedan, a zlostavljana osoba može zamoliti zlostavljača da ne preskače tjedan zlostavljanja jer na taj način gubi pravo na tužbu. Tužan je ovo svijet kada vas i sa zakonskim odredbama zlostavljaju!

Postoje osobe koje mobbing trpe jedom mjesečno ili čak rjeđe pa su svejedno pod velikim psihičkim pritiskom ili čak na liječenjima kod psihijatara, tako da neke od zakonskih definicija zasigurno kažu, tko tu koga jebe, zlostavljač žrtvu, žrtva zlostavljača, žrtva zakonodavca ili zakonodavac žrtvu, kako god, mobbing je kod nas još uvijek nedovoljno sankcioniran i nedovoljno definiran.

Kako bi to narod zakonski uredio, pa vjerojatno po sljedećim načelima ako se držimo nekih ljudskih normi:

Zlostavljač koji vrši zlostavljanje treba biti sankcioniran otpuštanjem s posla, firma treba biti kažnjena jer nije na vrijeme spriječila takvo ponašanje, a zlostavljača treba zakonskom regulativom poslati na liječenje, ako se takvo stanje uopće može liječiti. U dosje zlostavljača treba ući o kakvoj se osobi radi i na budućem radnom mjestu nikako ne smije imati rukovodeće radno mjesto!