Škotski referendum o neovisnosti 18.09.2014.

Nakon smrti malodobne unuke i nasljednice Aleksandra III., Margarete zvane Djeva od Norveške (1290.), javlja se čak 13 pretendenata na škotsko prijestolje. Presuditelj u tom sporu, engleski kralj Edvard I. Dugonogi, izabrao je Johna Balliola, ali kada se ovaj pobunio ne želeći biti engleski vazal, Edvard je poveo rat protiv Škotske i nakon pobjede kraj Dunbara (1296.) ovladao je zemljom.

Već iduće godine izbio je protuengleski ustanak škotskih seljaka i pučana koji je predvodio William Wallace te nanio Englezima poraz kraj Stirlinga, ali je 1298. god. izgubio bitku kraj Falkirka. Ustanak se nastavio do 1305., kada je Wallace uhvaćen i smaknut. 1306 godine vodstvo ustanka preuzima Robert Bruce te se iste godine kruni za kralja kao Robert I. Škotski.

Ovaj dio smo svi upoznali kroz film Hrabro srce, (eng. Braveheart) u toj povijesnoj drama Mela Gibsona iz 1995. godine gdje sam Mel Gibson utjelovljuje lik legendarnog borca za neovisnost Škotske Williama Wallacea, borca protiv engleske tiranije.

Povijest Škotske je u najvećem djelu prožeta sukobima s Englezima, raznim spletkama s jedinim ciljem pripajanjem Škotske u jedno kraljevstvo s Engleskom.

Foto: hr.wikipedia.org

Nakon burnih perioda gdje je pretežno dolazilo do sukoba, potkraj 17 stoljeća i početkom 18 stoljeća u Engleskoj i u Škotskoj se pojavljuju ideje o tješnjoj uniji između dvaju kraljevstva.

Konačni plan unije oba su parlamenta prihvatila početkom 1707. godine, spojena kraljevstva Škotske i Engleske nosit će ime Velika Britanija, koja će imati jednu zastavu (Union Jack), a državom će upravljati jedan parlament. Zakonom o Uniji, koji je stupio na snagu 1. svibnja 1707. godine posebni škotski i engleski parlament prestali su postojati, a u listopadu iste godine sastao se Parlament Velike Britanije.

Tijekom 19. stoljeća u Škotskoj traju nastojanja za parlamentarnu reformu; 1885. godine ustrojeno je u Parlamentu zasebno ministarstvo za Škotsku, a njegov ministar je ujedno i član britanske vlade.
U drugoj polovici 20. stoljeća ponovno jačaju težnje za autonomijom Škotske, a u rujnu 1997. godine (na poticaj laburističke vlade britanskog premijera Tonyja Blaira) na referendumu je s većinom glasova potaknut ustroj zasebnog škotskog parlamenta, a prvi izbori za njegov saziv održani su 1999. godine.
Na trećim parlamentarnim izborima 2007. godine pobjedu je odnijela Škotska nacionalna stranka (SNP) koja se zauzima za neovisnost Škotske. SNP tvori manjinsku vladu na čelu s premijerom (“Prvi ministar”) Alex Salmondom.

Foto: edinburghflipside.com

Zakonodavnu vlast također ima i parlament u Westminsteru, te ona može nadglasati zakone koje je usvojio Škotski parlament (dakle, sve što se ne dopada britanskom parlamentu, biva poništeno). Škotska nema svojeg državnog poglavara, na čelu Škotske je britanska kruna.

Škotski referendum o neovisnosti bit će održan 18. rujna 2014. Referendumsko pitanje glasiti će Treba li Škotska biti neovisna država? engl. Should Scotland be an independent country?
Nakon dogovora škotske vlade i vlade Ujedinjenog Kraljevstva, iznesen je prijedlog zakona o referendumu za neovisnost Škotske kojim su definirani uvjeti za održavanje referenduma. Prijedlog zakona je usvojen u škotskom parlamentu 14. studenog 2013., a dobio je kraljevski pristanak 17. prosinca 2013.
Osnovna pitanja koja se razmatraju u referendumskoj kampanji tiču se privredne snage Škotske, njene obrane, budućih odnosa s ostatkom Ujedinjenog Kraljevstva i članstva u međunarodnim organizacijama, posebno u Europskoj uniji i NATO-u.
Glavni pobornici škotske neovisnosti su vladajuća Škotska nacionalna stranka, Škotski zeleni i Škotska socijalistička stranka koji nastupaju pod sloganom „Da Škotska“.
Glavni pobornici ostanka u uniji su Škotski laburisti, Škotska konzervativna stranka i Škotski liberalni demokrati koji nastupaju pod sloganom „Bolje zajedno“.

Britanski premijer, David Cameron je na posljednje rezultate anketa koje ukazuju na izjednačenost pobornika za neovisnost Škotske i pristaša unije reagirao jako emocionalno te je pozvao Škote da u četvrtak, 18. rujna koriste svoje srce i razum. Podsjetio ih je na zajedničke povijesne veze, dva puta se osvrnuvši na borbu protiv nacista u Drugom svjetskom ratu, ali je i upozorio kako neovisna Škotska neće moći zadržati funtu kao valutu i nastavio s crnim slutnjama da će zaposlenost u Škotskoj pasti, a Škotska obrana će oslabjeti, pitanje koje se postavlja, je zašto bi zaposlenost pala i zašto bi Škotska bila obrambeno ugrožena, zar kao eventualna samostalna država nema pravo na diobu onoga što je bilo zajedničko u zajedničkoj državi?

Jako lijepe želje jednog britanskog Premijera, razumljivo bio bi to veliki udarac za Veliku Britaniju, ali naravno ovim svojim izjavama i posjetima je narušio same temelje demokracije umiješavši se u kampanju za neovisnost Škotske na strani onih koji žele Škotsku zadržati u sastavu Velike Britanije.

Ružno se ponio i Premijer Australije Tony Abbott koji je postavio pitanje što svijet dobiva sa Škotskom neovisnošću, kao da mu niti na kraj pameti nije bilo pitanje što Škoti žele dobiti s neovisnošću, naravno većina članica Commonwealtha je protiv neovisnosti Škotske iako Škotska namjerava ostati u Commonwealthu u slučaju da ne referendumu pobjedi opcija za neovisnost Škotske.

Kako god završio referendum o Škotskoj neovisnosti, činjenica je da će ostanak Škotske u Velikoj Britaniji samoj Škotskoj donijeti dodatne povoljnosti jer tek sada se uvidjelo koliko je Velikoj Britaniji Škotska bitna.

U slučaju da pobjedi opcija za neovisnost London i Edinburgh će se naći pred 18 mjesečnim pregovorima. U tom periodu trebali bi dogovoriti sve detalje oko raskida odnosa, od nafte u Sjevernom moru, preko članstva u Europskoj uniji, pa do pitanja poput morske baze Faslane, glavne baze za britanske nuklearne podmornice i još mnoga druga pitanja.

Ono što je bitno je da referendum o neovisnosti Škotske bude slobodna volja škotskog naroda, demokratski izražena i na koji ne bi trebali utjecati političari drugih zemalja, a kako će završiti, vidjet ćemo za nekoliko dana, odnosno u četvrtak, 18.09.2014. godine.

Izvor povijesnih informacija: hr.wikipedia.org
Izvor osnovnih informacija o referendumu za neovisnost Škotske: hr.wikipedia.org