Borba protiv mržnje ili jednostavno odjebite s podjelama!

Čovjek nije otok. Čovjek je društveno biće i po inerciji traži grupu ili zajednicu kojoj bi pripadao. Pripadanje obitelji, kvartu, klubu, timu, narodu, udruzi, stranci ili vjerskoj zajednici sasvim je OK. Današnje društvo te na svaki mogući način tjera da se opredijeliš, bilo po nacionalnosti, po ideologiji, po vjerskom opredjeljenju, po društvenom statusu.

No, takvo pripadanje često nas dovodi u zabludu da smo dovoljni sami sebi unutar svojih malih zajednica. Čime god da ste zabavljeni ovih dana, apatijom uslijed ugrožene egzistencije, stresom na radnom mjestu ili shoping-listama akcijskih prodaja raznih nepotrebnih predmeta i jeftine nekvalitetne hrane preispitajte svoj osobni stav o miru u svijetu, kojoj god skupini da pripadate u moru današnjih podjela. Možemo li zanemariti naša ideološka, vjerska i ostala opredjeljenja i odnositi se međusobno jedan prema drugome s dostojanstvom i humanošću čovjeka? Možemo li prihvaćati različitosti, bez da se osjetimo ugroženima što ovaj svijet nije krojen po našoj mjeri?

Mogu li naši građani koji pripadaju srednjem staležu, imaju osiguran posao i egzistenciju gledati bez prezira na socijalu kao na jednako vrijedne ljude koji nisu imali toliko sreće ili nemaju iste fizičke/intelektualne sposobnosti? Dok sve veći broj ljudi traži „kruh za poslije“ i prevrću kontejnere u svim krajevima lijepe nam naše države, sve manji broj ljudi traži najbolje sale za vjenčanja u Zagrebu.

Opet taj nesretni Ego! On nas zavarava i obmanjuje. Moj Bog je jači od tvog, moj tim je uspješniji, moja stranka je u pravu… Sve što se kreće izvan našeg malog osobnog svemira postaje nam neprihvatljivo. Nepovjerenje prema drugoj osobi ili drugoj zajednici, bez obzira da li je opravdano ili ne, pobuđuje sumnjičavost, strah od razočarenja, strah da ćemo biti povrijeđeni… U želji da se uklopimo u društvenoj interakciji ustvari smo se ogradili zidovima od ostatka cjelokupnog svijeta i života.

Opasnost leži u tome da fokusirani na svoje male svjetove ignoriramo širu sliku i zanemarujemo njegovati suodnos s okolinom. Zaboravljamo da cjelokupni život cirkulira u međuovisnom odnosu svih bića na planeti. Zaboravljamo da smo svi karike istog lanca, bez obzira na boju i oblik svake pojedine karike. Ukoliko se karike počnu grupirati po boji, obliku i vrsti materijala kida se cjelokupni lanac i urušava se sklad i harmonija svemira. Jednako tako su i sve naše male zajednice osuđene na urušavanje, pa tako i same obitelji. Obitelj je temelj društva. Statistike o sklopljenim brakovima i razvodima su sve više poražavajuće iz godine u godinu.

To je odraz šire društvene slike na mikrorazini. Recesijska politika sve više isključuje mogućnost planiranja obitelji. U prošlim su vremenima matični uredi i sale za vjenčanja u Zagrebu i svim gradovima širom zemlje radili poput kladionica danas. No, danas se malo ljudi odlučuje na zajednički život. Za članove obitelji je izuzetno važno svakodnevno uvažavanje, kompromis, razumijevanje i tolerancija.

Obitelj je naš mikrosvemir. Planeta na kojoj obitavamo je također naša obitelj, naš makrosvemir u kojem čučimo nesposobni da se oslobodimo svojih malih otužnih egoističnih ograničenja. Tko je odgovoran za to? Društvo ili pojedinac?

Svjesni smo činjenice da na ovaj svijet dolazimo i odlazimo potpuno goli i sami. Ipak trošimo naše živote u neprestanoj konfrontaciji s okolinom. Podijeljeni u svoje male paralelne svjetove, mi gotovo ništa ne znamo jedni o drugima.

Podijeljeni u svojim malim, izoliranim grupama, zatvorili smo svoje umove i svoja srca za svijet oko nas.

I zato kažimo i neka tako bude, borba protiv mržnje ili jednostavno odjebite s podjelama!