Jean Paul Sartre smatrao ga je „najpotpunijim čovjekom na svijetu“.
Tko je doista bio Ernesto Rafael Guevara Lynch de la Serna ili kako su ga zvali njegovi drugovi, Che Guevara, legendarni marksistički borac, romantični lik svjetske revolucije, opjevan u bezbrojnim pjesmama, idealiziran u filmovima kao najljepše lice svjetske revolucije i opće mjesto za iskaz bunta ili fanatični vojnik žedan krvi, kako je i sam pisao majci u pismu, koji je lako potezao okidač i pretpostavlja se da je odgovoran za smrt preko 2000 ljudi.
Rođen 14.06.1928. u dobrostojećoj obitelji kao prvo od petero djece u gradu Rosario, u Argentini. Već u dobi od dvije godine dobiva prvi napad astme koja će ga pratiti cijeli život.
Zbog svoje bolesti postao je jako blizak s majkom koja ga je obrazovala kod kuće i tek je s devet godina krenuo u školu.
1947. godine upisuje studij medicine, koji završava 1952. godine stekavši doktorsku titulu i unatoč očekivanju roditelja da se zaposli, on se ponovo odlučuje za putovanja, kao što je i tijekom studija činio. Ovaj put se odlučio za putovanje kroz Južnu Ameriku. Na početku putovanja pokušavao je pronaći posao u zdravstvu i usput proučavao marksističku literaturu. Pored čitanja i sam počinje pisati knjigu o problemima zdravstva u Latinskoj Americi i tada je stekao nadimak Che, što na jeziku južnoameričkih Indijanaca znači hej ti, što je često koristio kao uzrečicu.
Svoje prve vojničke vještine naučio je 1954. godine u Gvatemali, gdje se prijavljuje u sanitet pobunjenika protiv tadašnje vlade i nakon neuspjeha rušenja vlade bio je primoran napustiti Gvatemalu. Otišao je u Meksiko gdje upoznaje grupu kubanskih revolucionara, što će promijeniti njegove planove za daljnja putovanja. Postaje blizak s braćom Castro i odlučivši im se pridružiti počinje intenzivno proučavati marksističku literaturu i političku ekonomiju, a istodobno je prošao i vojnu obuku.
1956. prelazi na Kubu i s ostalim revolucionarima započinju gerilski rat, odnosno revoluciju rušenja tadašnjeg nenarodnog režima. Castro mu je dodijelio najviši čin u revolucionarnoj borbi, a to je comandante. Obzirom da je i sam asketski živio, zahtijevao je isto to i prema vojnicima, potpunu disciplinu i predanost, a prijestupe je oštro i nemilosrdno kažnjavao.
Najznačajnija akcija bila je u prosincu 1958. godine, napad na grad Santa Clara, a nakon pobjede u borbi 01. siječnja 1959. godine predsjednik Kube Fulgencia Batista bježi u Dominikansku Republiku i Fidel Castro postaje vođa Kube.
U toj borbi Che Guevara postupno je stekao legendarni status, a dolaskom Fidela Castra na vlast postaje jedan od najutjecajnijih ljudi u državi. Zbog svojih moralnih vrlina uživao je veliku popularnost u narodu i odanost suradnika.
No, nakon posjeta Sovjetskom Savezu doživljava razočarenje tamošnjim načinom života koje nije odgovaralo pravim socijalističkim vrijednostima i 1965. godine daje ostavku na sve položaje, odriče se svega, državljanstva, obitelji, bliskih prijatelja i nestaje iz javnog života na neko vrijeme.
Posljednja pustolovina Che Guevare bila je Bolivija, gdje je sa svojim odanim borcima pokušao podignuti novi gerilski ustanak. Bio je siguran u uspjeh revolucije i već je planirao slijedeću avanturu u Argentini ali doživio je potpuni neuspjeh. Nije uspio pridobiti lokalnu komunističku stranku jer je bila odana Moskvi, a ne Castru, tako da nije mogao pridobiti puno ljudi za svoju vojsku. Nakon što je dva puta pogođen, predao se bolivijskim snagama koje je predvodio Felix Rodriguez, bivši Kubacac i agent CIA-e.
Che Guevara je odbio ispitivanje i slijedeći dan nakon hapšenja, 09.10.1967. pogubljen je po naredbi bolivijskog predsjednika Renea Barrientosa. Imao je samo 39. godina.
Postao je jedna od najznačajnijih ikona dvadesetog stoljeća s iznimno bogatim iskustvom revolucionarnog aktivizma i zasigurno najpoznatiji brand globalne ljevice.
Naravno da priča o strastvenom revolucionaru i romantičnom idealisti koji je volio čitati i pisati ima i naličje u kojem je prikazan kao ideološki fanatik koji je svoje utopije ostvarivao preko leševa, ipak je bio idealan kao primjer da je svijet možda mogao izgledati drugačije da su se svi borili kao on, ne zbog vlasti ili novca nego vođeni idejom i težnjom za jednakošću svih ljudi u najširem smislu.
Obrazac u nastavku prikuplja vaše ime, e-poštu i sadržaj koji ste sami upisali kako bismo mogli pratiti komentare stavljene na web stranicu www.jebu.me. Vaši podaci s naše strane mogu se koristiti samo za ove komentare ili za komunikaciju koju ste nam uputili putem kontakt obrasca, a u kojima ste svojevoljno sudjelovali. Upisivanjem podataka u ovaj obrazac ili objavljivanjem komentara slažete se s uvjetima.
U našem društvu i općenito na cijelom području bivše države uvriježio se naziv koji najbolje oslikava frustriranost pojedinaca ili grupa. Kada izgovorite famoznu "vulgarnu" frazu JEBU ME, jasno dajete do znanja da vas socijalne, ekonomske, političke i razne druge situacije frustriraju i rijetko da će se naći osoba koja neće pitati, tko ili što vas jebe? Ukazivanjem na propuste u društvu smanjiti ćemo jebanje u zdrav mozak i sveopću frustraciju društva! Jer samo dijagnosticiranje nepravilnosti vodi ka izlječenju, a potom ka zdravom i zadovoljnom pojedincu i cjelokupnoj zajednici! Svi znamo da je naše društvo daleko od savršenog, te na osnovu toga dolazimo do jednostavnog zaključka, a to je da je potrebno svakodnevno ukazivati na društvene nepravilnosti koje ugrožavaju naš zajednički planet, ljudska prava, slobodu govora i mišljenja. Cilj ovog bloga je ukazivanje na sve društvene nepravilnosti i nepoštivanja prava pojedinaca, grupa ili manjina, bile one lokalnog ili globalnog značaja. Stoga se osjetite pozvanim da ukazujete na nepravdu koja je svakodnevno prisutna u svim segmentima ljudskog djelovanja, a slabo je zastupljena u mainstream i senzacionalističkim medijima kojima je vijest postala prazno slovo na papiru!
P | U | S | Č | P | S | N |
---|---|---|---|---|---|---|
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dobio sam ime po tom velikom čovjeku, moja mama je smatrala da će me to obilježiti kao čovjeka 🙂 Nisam postao revolucionar ali lijeva misao mi je uvijek bila vodilja!