Zlostavljanje djece
Svi smo mi čuli za zlostavljanje djece, neki su i sami bili zlostavljani, a neki zlostavljaju djecu, a da toga nisu niti svjesni, mada je puno više onih koji su svjesni zlostavljanja koje čine. Kako bi točno ukazali što je zlostavljanje djece i pobliže objasnili što sve uključuje zlostavljanje djece, kako samim roditeljima ili skrbnicima, tako i osobama koje možda ne uočavaju znakove zlostavljanja.
Zlostavljanje djece sastoji se od četiri oblika, fizičkog, psihičkog, seksualnog zlostavljanja te od zanemarivanja djece.
Najveći dio zlostavljanja djece odnosi se na zanemarivanje, potom na fizičko zlostavljanje, te na seksualno i psihičko zlostavljanje.
Foto: www.thelibertybeacon.com
Fizičko zlostavljanje djece
Fizičko zlostavljanje djece uključuje namjernu fizičku agresiju od strane odrasle osobe prema djetetu ili izlaganju djece radnjama koje mogu uzrokovati fizičke ozljede ili čak dovesti djecu u pogibeljne situacije.
Fizičke ozljede na djeci je relativno lako primijetiti, jer se u pravilu radi o nečemu što se neda lako sakriti osim ako zlostavljač to čini krajnje proračunato pa fizičku agresiju usmjerava na dijelove tijela koji nisu „vidljivi“.
Uobičajeno je uočiti modrice, opekotine, razderotine pa i slomljene kosti, što neki od zlostavljača prikazuju kao dječju nemarnost i samoozljeđivanje, ali na dječju žalost, zlostavljači opetovano vrše fizičku agresiju, te na taj način zlostavljanje pobuđuje opravdanu sumnju kod osoba koje primijete isto i dužni su ga prijaviti.
Foto: www.mediaglobal.org
Odbor za ljudska prava Ujedinjenih naroda donio je odluku kojom se zabranjuje fizičko kažnjavanje djece, jer granica između fizičkog kažnjavanja kao „odgojne metode“ i namjernog fizičkog zlostavljanja je veoma tanka, tako da je do sada u svijetu polučen skroman rezultat, tek 34 zemlje su zabranile fizičko kažnjavanje kao odgojnu metodu, a najveći dio tih zemalja je u Europi, ukupno 22 europske države su zabranile fizičko kažnjavanje djece.
U mnogim zemljama svijeta kulturne norme su te koje određuju što je fizičko zlostavljanje, tako da je u nekim zemljama sasvim normalno i zakonski dozvoljeno fizički kazniti djecu, povrijediti njihov integritet i dostojanstvo, mada neke od tih posljedica fizičkog kažnjavanja nisu odmah vidljive.
Seksualno zlostavljanje djece
Glavna odrednica seksualnog zlostavljanja djece je da taj čin nad djecom vrše odrasle osobe ili stariji adolescenti, a krajnja svrha im je seksualna stimulacija zlostavljača, te u konačnici seksualni čin s djetetom. Zlostavljači u pravilu podmićuju djecu ekonomskom i materijalnom korišću te na taj način „kupuju“ njihovo povjerenje.
Načini na koje se manifestiraju neki od oblika seksualnog zlostavljanja su sljedeći, pokazivanje genitalija djetetu, izlaganje pornografiji, fizički kontakt s djetetovim genitalijama, pregledavanje djetetovih genitalija bez fizičkog kontakta ili korištenje djeteta za dječju pornografiju te seksualni čin s djetetom.
Foto: ygoy.com
Djeca žrtve seksualnog zlostavljanja u pravilu sama sebe okrivljuju za nastalo zlostavljanje, a posljedice koje ostaju nakon zlostavljanja su posttraumatski stresni poremećaj, anksioznost, granični poremećaj ličnosti, disocijativni poremećaj identiteta, bulimija, noćne more, gubitak samopoštovanja, seksualna disfunkcija, depresija, suicidalne misli i mnoštvo drugih pretežito psihičkih trauma.
Većina seksualnih zlostavljača je upoznata sa svojom žrtvom, najčešće su to bliski srodnici, braća, očevi, majke, stričevi i ostali rođaci ili bliski „prijatelji“ obitelji te osobe kojima se djeca ostavljaju na privremeno čuvanje.
Psihičko i emocionalno zlostavljanje djece
Psihičko, odnosno emocionalno zlostavljanje djeteta je skup verbalnih i stigmatizirajućih relacija zlostavljača prema djetetu od agresivnog i grubog vikanja, neobaziranje na dječje potrebe, oštre kritike i klevetanje djetetove osobnosti, uvrede, ponižavanje, ismijavanje, uništavanje osobnih stvari i drugi oblici poniženja.
Foto: www.daytondailynews.com
Žrtve psihičkog zlostavljanja u pravilu reagiraju distanciranjem od zlostavljača, internaliziranjem uvredljivih riječi ili pružanjem fizičke agresije prema zlostavljaču.
Psihičko zlostavljanje djeteta može uzrokovati nepravilan ili poremećen razvoj privrženosti, samooptuživanje za počinjeno zlostavljanje, uvjetovana bespomoćnost, pasivno ponašanje, depresija, anksioznost te mnoge druge psihičke tegobe.
Zanemarivanje djece
Zanemarivanje djeteta se u pravilu događa kad ekonomska situacija ne dopušta normalan odgoj, osigurani dom, hranu, odjeću i obuću, zdravstvenu skrb odnosno kada je glavni uzrok zanemarivanju djeteta siromaštvo.
Najvidljiviji znakovi zanemarivanja djeteta su neprimjerena dječja odjeća, neuhranjenost, higijena te vidljivi nedostatak zdravstvene skrbi.
Djeca koja proživljavaju zanemarivanje često zaostaju u fizičkom i psihosocijalnom razvoju, što u konačnici dovodi do niza psihopatoloških stanja te neuropsiholoških funkcija, uključujući izvršne funkcije, koncentraciju, brzinu obrade primljenih informacija, pamćenje i socijalnih vještina.
Glavna osobina djece koja su zanemarivana u njihovoj odrasloj dobi je teško održavanje međuljudskih odnosa, ostvarivanja ljubavnih i emocionalnih veza te prijateljstava.
Koja god vrsta zlostavljana je primijenjena prema djetetu, treba sve učiniti da do istoga ne dođe, a ako se već događa, ne skrivati se iza otuđenosti, već odlučno prijaviti nadležnim službama zlostavljanje bilo kojeg od gore navedenih!
Možda će se nekima činiti da sam malo radikalan ali ja bi ove šta zlostavljaju djecu, zlostavljao isto tako! Pa neka vide kako je to…
Ja bi bio još radikalniji, čak i zatvorenici jasno iskazuju svoju “ljubav” prema osobama koje zlostavljaju djecu!
Nikada neću shvatiti kako netko može biti takav da zlostavlja djecu, zanemarivanje zbog siromaštva još mogu i progutati ali ostalo ne.
Ima ljudi koji su potpuno slijepi kada vide zlostavljanje djece, treba raditi na edukaciji i upozoravati na zlostavljanje djece.
Za njih nema milosti, najstrože moguće kazne za sve zlostavljače djece!
Imaš potpuno pravo Edi, ja bi s njima još žešće.