HRVATSKI PUT U BLAGOSTANJE ŽIVLJENJA

Hrvatska je iza sebe ostavila period bezuvjetnog vjerovanja političarima, bili oni na vlasti ili u opoziciji, ali političari to vjerovanje i dalje “prodaju” narodu kojemu trebaju služiti.

Izjava premijera Zorana Milanovića koja je postala izjava godine je odsutnost političkog pragmatizma ili potpuna odsječenost od realnosti u kojoj žive građani Lijepe naše.
Ponovimo, naš premijer je izjavio da u Hrvatskoj nema gladnih, postoje samo oni koji se hrane zdravo i oni koji se hrane manje zdravo ili nezdravo, naravno ovo nije izjava prenesena od riječi do riječi, ali točno oslikava Premijerovu izjavu.

Da je ovako nešto izjavio netko ograničenih mentalnih sposobnosti, ljudi bi ga samo milo pogledali, ali osoba koja je obrazovana, veoma elokventna i na funkciji Premijera jedne države članice EU, gdje je udio siromašnih građana dostigao zastrašujućih 1/3 populacije, nešto je što plaši i samo po sebi nameće donošenje hitnih mjera, mjera koja se nameće kao demokratska je svakako raspisivanje prijevremenih izbora.

Ovo je mjera koja bi bila prihvatljiva kada bi alternativa današnjoj vlasti postojala, ali na žalost hrvatski građani su osuđeni na život bez alternative, grozna je spoznaja postojanje alternativnog političkog vakuuma i bezizlaznosti iz crnih brojki siromaštva u koje tone Hrvatska i njeni građani.

Da li je za ovu groznu statistiku siromaštava kriv samo premijer Milanović i njegova vlada, nije naravno, krive su sve vlade od uspostave neovisnosti Republike Hrvatske, naravno bile su pretežito HDZ-ove, osim one pokojnog premijera Račana i ove sada Milanovićeve.

Što je onda krivica premijera Zorana Milanovića, svakako ono što građani ove zemlje čuju iz njegovih izjava kojima u potpunosti nedostaje empatija, Premijerova bahatost je svima poznata, kao i nesposobnost njegove vlade da zemlju izvuku iz krize, kao i one prijašnje HDZ-ove vlade nude nam viđenje stvarnosti koje je potpuno iracionalno, zar gladne osobe trebaju vjerovati Premijeru kada im on kaže da oni u stvari nisu gladni, nego da se loše i nezdravo hrane, odnosno da u Hrvatskoj nema gladnih, da nije tužno bilo bi smiješno.

Piše se po medijima da naš Premijer jako voli zdravu prehranu i da se naravno tako i hrani, a kako znamo i njegova supruga Sanja Musić Milanović je osoba koja propagira zdrav način prehrane, što je vidljivo iz njezinih savjeta o prehrani, odnosno izjavi koja je od nje stvorila hrvatsku Mariju Antoanete, savjetom građanima da crni kruh režu na tanje šnite kako bi bili zdraviji, uvrstila je samu sebe u osobe koje ne vide što se u našoj Domovini događa ili odaje dojam osobe koja živi u kulinarskoj emisiji, tužno je čuti takvu izjavu i ne biti svjestan izrečenog i svog položaja u društvu.

U ovoj situaciji se jako lako može primijeniti ona narodna, “sit gladnom ne vjeruje”, naravno sve se više iskazuje činjenica koja ukazuje na to da su i gladni prestali vjerovati sitom i zdravo hranjenom Premijeru.
Čudi raskorak koji Premijer ne primjećuje, čak i njegovi ministri, odnosno ministrica Milanka Opačić kaže da je broj korisnika socijalne pomoći ove godine porastao za 16 tisuća, brojke koje definitivno trebaju zabrinuti sve naše građane, a ne samo Premijera koji sa svojim izjavama nedvosmisleno ukazuje na nedostatak empatije ili gubitak povezanosti s realnim stanjem kod građana kojima je sa svojom funkcijom bio dužan osigurati bolje životne uvjete od onih koji su postojali prije njegovog dolaska na vlast.

Kako stvari stoje za nas građane Hrvatske? Iako se čini da ne može gore, pokazatelji sveukupnog društveno političkog stanja pokazuju da nam svima zajedno može biti još jebenije negoli je to sada, e to je činjenica koja plaši, jer političari dok su na vlasti ne vjeruju narodu, a kako stvari stoje nakon 25 godina demokracije niti narod ne vjeruje političarima koje sam bira.

Što nam je činiti, pokazat će vrijeme, ali jedno je sigurno, hrvatski put u blagostanje življenja na ovakav način više ne može i ne smije funkcionirati!