Seksualno zlostavljanje djece – što je pedofilija i tko su pedofili?

Spoznaja da oko nas žive ljudi koji svoju seksualnu sklonost žele zadovoljiti na djeci je nešto što uznemirava svakog roditelja i svaku normalnu odraslu osobu.

Izraz pedofilija dolazi iz grčkih riječi paidos (dječak) i fileo (volim), spolna je nastranost prema djeci istog ili suprotnog spola, ispoljava se zadovoljavanjem pohote, odnosno seksualnog nagona odraslih osoba ili adolescenata prema djeci.

Foto: www.telegraph.co.uk

Pedofili nemaju vanjskih odrednica koje bi ukazivale na njihovu seksualnu orijentaciju, u pravilu su normalnog intelektualnog statusa, primijećeno je poremećeno socijalno funkcioniranje u odnosu s odraslim osobama.
Neka istraživanja pokazuju nisku socijalnu zrelost, veoma nisko samopoštovanje te slabo izraženu kontrolu poriva i veoma krutu religioznost.

Da li su pedofili oko nas, svakako, vjerojatnost da ih susrećete u svom životu je velika, da li su svjesni svoje pogrešne seksualne orijentacije, svakako, ali postoje oni koji se toga srame i osjećaju krivicu i oni koji se toga ne srame i ne osjećaju krivicu.

Najnoviji dijagnostički priručnik za psihijatre u SAD-u navodi, ako osobe koje osjećaju seksualnu privlačnost prema djeci i ista im izaziva psihosocijalne probleme, kod njih se u pravilu dijagnosticira pedofilski poremećaj, međutim ako osobe koje osjećaju seksualnu privlačnost prema djeci nemaju osjećaj krivice i srama i ako nikada nisu seksualno zlostavljali djecu, odnosno djelovali prema svom seksualnom impulsu onda se za ove osobe ne postavlja medicinska dijagnoza pedofilskog poremećaja već ih se svrstava u osobe s pedofilskom seksualnom orijentacijom.

Dakle osobe koje imaju pedofilske sklonosti, a istu nikada nisu zloupotrijebili svrstavaju se u „novu“ seksualnu orijentaciju poput heteroseksualaca i homoseksualaca.
Naravno da je ovakva kvalifikacija izazvala mnoge proturječnosti i žestoke reakcije i mnogi su ih automatski doživjeli kao prvi korak ka legalizaciji i društvenom prihvaćanju pedofilije, ali prema nekim logičkim i moralnim principima ne možemo osuđivati osobe koje nisu učinile zločin seksualnog zlostavljanja nad djecom.

Seksualno zlostavljanje nad djecom odnosno pedofilija odnosi se na svaki seksualni kontakt između djeteta i barem 5 godina starije osobe, ova kvalifikacija je primjerena kada je zlostavljač adolescent. Seksualnim zlostavljanjem djeteta se smatra kada se dijete navodi, zavodi ili prisiljava na bilo koju vrstu seksualnog kontakta.

Takvi kontakti mogu biti oblik dodirivanja ili milovanja djeteta po intimnim dijelovima tijela, navođenje ili prisiljavanja djeteta da dodiruje, ljubi po tijelu ili ustima, izlaganje pornografskim sadržajima, uključivanje djeteta u sve vrste seksualnih aktivnosti npr. genitalni, analni i oralni spolni odnos itd.

Kod nas medicina svrstava pedofiliju u oboljenje parafilije, odnosno u kategoriju srodnih duševnih poremećaja spolne sklonosti.

U svijetu postoje mnoge kulture koje u svom tradicijskom i kulturološkom svjetonazoru prakticiraju nešto što bi mi nazvali pedofilijom, npr. u Indiji, Pakistanu i nekim drugim zemljama je još uvijek normalno vjenčanje odraslog muškarca i djevojčica u dobi od 8 godina, mada se znalo dogoditi da djevojčice umru već prve „bračne“ noći.
Ono što užasava je činjenica da to uopće ne dovodi do javne osude, tradicija ima prejake religijske i kulturološke korijene.

Što god kazali o pedofiliji, činjenica je da se ista mora suzbijati, oboljele svakako treba liječiti i držati pod nadzorom, ako su počinili seksualno zlostavljanje djece, mjesto im je tamo gdje sud odredi, bio to zatvor ili psihijatrijska ustanova, a svaka odrasla osoba je dužna ako primijeti naznake seksualnog zlostavljanja djece iste prijaviti nadležnim službama, pa čak i kada postoji samo sumnja na zlostavljanje.