Ustašluk naš svagdašnji, znaju li oni zbilja tko su ustaše?

Zanimljivo je kako neki ljudi i narodi u vremenima ekonomskih i gospodarskih nedaća pribjegavaju ekstremnim političkim razmišljanjima, naravno ako su takve političke ideje postojale u prošlosti onda ih opet prigrle kao svoj put “izlječenja” nagomilanih frustracija.

Činjenica je da se Hrvatska nalazi u recesiji već nekoliko godina, a prije toga se nalazila u nekom čudnom stanju koje se može nazvati pljačkanje Domovine, a prije toga je bila razarana u ratu od strane velikosrpskih agresora, pa kada se ovako letimično baci pogleda na takvu blisku povijest naše Domovine, dolazi se do zaključka da je bilo i više nego dovoljno razloga za stvaranje djela populacije koji će krenuti u prihvaćanje i veličanje ustaškog pokreta i samog ustaštva kao poželjne ideologije koja krivicu za sve loše u društvu pripisuje određenim nacionalnim i drugim manjinama te političkim neistomišljenicima.

Ne bi to izgledalo niti tako strašno, da povijest koja bi trebala biti učiteljica ne ukazuje na nepobitne činjenice, a te činjenice ukazuju da teorijski i praktični temelji ustaškog pokreta od samih njegovih početaka počivaju na teroru, zlostavljanju i likvidacijama nacionalnih manjina, političkih neistomišljenika te drugih nepoželjnih manjina, a sve to poradi osobnog probitka nacističke vrhuške, koja strahovladom i demagogijom u pokornosti drži i vlastiti narod.

Ipak fascinira needuciranost kako mlađih tako i starijih generacija koje prihvaćaju ustaštvo kao nešto pozitivno (neki čak ustaštvo i ustaški pokret poistovjećuju s domoljubljem, što na to kazati negoli, čista zabluda i neznanje), bez obzira na mnoštvo podataka koji ukazuju na povijesni zločinački put ustaškog pokreta.

Foto: bih-x.info

Institucije RH koje bi trebale žestoko i žurno reagirati pri bilo kakvom obliku promicanja ustaštva još uvijek u dostatnoj mjeri ne sankcioniraju isticanje ustaškog znakovlja, kao niti promicanje ustaške ideologije kod nekih političara i javnih osoba što je daleko opasniji oblik promicanja nacističkog zla, jer znamo da političari i javne osobe imaju veoma jak utjecaj na pojedince i grupe, što indirektno otvara velika vrata za ulazak nacističkog zla među narod, a s time i početak torture.

Neki od tih političara i javnih osoba otvoreno zastupaju “pozitivne” strane ustaškog pokreta i NDH, s time da u potpunosti zanemaruju ili negiraju zlo koje je činilo to isto ustaštvo, neki od njih koji su za otvoreno pozivanje na nacionalnu i vjersku mržnju ostali potpuno netaknuti od institucija RH koje su to trebale procesuirati po službenoj dužnosti, čudno je da zakon ne sankcionira osobe koje promiču zlo koje je u ne tako davnoj prošlosti skrivilo smrt stotina tisuća ljudi na našim prostorima!

Kod nas je svakako najeksponiraniji primjer Marka Perkovića zvanog Thompson, koji u svojoj obradi pjesme Jasenovac i Gradiška Stara, a koja na najprimitivniji način poziva na klanje i ubijanje nepoćudne srpske nacionalnosti, te veličanjem ratnih zločinaca i otvorenim jebanjem majki putem psa svim građanima Hrvatske koji su glasali za koaliciju koju je onda predvodio SDP na čelu s premijerom Ivicom Račanom i neskrivenom željom za smjenom Predsjednika RH Stjepana Mesića (religijskom instrumentalizacijom i manipulacijom same Gospe Sinjske zaziva njene moći da uzme Sjepana Mesića, a vrati pokojnog Franju Tuđmana, veoma slikovita usporedba, priželjkivanje smrti Predsjedniku RH, sva sreća pa Gospa zna što je vjera, a što manipulacija vjerom), znači osim što je veličao nacizam i njegovu inačicu ustaštvo, još je uvrijedio institucije Premijera i Predsjednika RH, te većinu građana RH koji su glasali za političku opciju koja se temelji na demokratskim načelima i jednakim pravima za sve svoje građane!

Kako stvari stoje, kod takvih ljudi poput njega i onih koji se takvoj ideologiji dive i ujedno istu podržavaju, mentalna “svijest” je ostala na nivou plemenskih primitivnih podjela, kada je samo “moj čovjek” jedini i pravi čovjek, svi ostali su manje vrijedni i krivi za svako zlo koje se događa meni i mojemu narodu.

Naravno da bi legalizirali takve misli i ideje, potrebno je mnoštvo, a mnoštvo se stvara na jeftinoj promidžbi nacionalnih vrijednosti kao jedinih ispravnih, a drugačije misleći pritom postaju prijetnja i otvoreni neprijatelji. Što takve osobe čine s nacionalnim i političkim neprijateljima, naravno šikaniraju ih i omalovažavaju na način koji primitivne frustrirane osobe primaju zdravo za gotovo s neskrivenim veseljem, a na žalost demokratski osvještenog građanstva. Činjenica je da šikaniranje i omalovažavanje vodi direktno ka putu koji je za nacizam poznat, a to je “konačno rješenje” koje su ustaše naučile od svog mentora Adolfa Hitlera, (a u nekim segmentima su to činili toliko efikasno da su s počinjenim zločinima zgražavali i visoke SS dužnosnike stacionirane u tadašnjoj NDH) dakle fizička eliminacija nepoželjnih nacionalnosti i političkih neistomišljenika!

Jedino stalno ukazivanje na zlo koje proizilazi iz nacizma i njegovih inačica je put ka opstruiranju i zatiranju istog, a za osobe koje ne prihvaćaju demokratske vrijednosti modernog društva, jedino rješenje je zakonsko kažnjavanje i to veoma rigorozno jer u suprotnom možemo očekivati njihov stalni rast koji je prijetnja samoj opstojnosti čovječanstva!

Dio o tome tko su bili i što su radile ustaše, možete pročitati u ovom kratkom osvrtu prenesenom s Wikipedije, a ostatak na poveznici koja je na dnu članka.

Ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija bila je hrvatska nacionalistička fašistička organizacija. Pripadnici organizacije nazivani su ustaše, po starijoj hrvatskoj riječi za pobunjenike, ustanike, gerilce.

Danas se ta riječ koristi isključivo kao naziv za pripadnike organizacije UHRO, organizirane nositelje ustaške strukture vlasti u NDH te pripadnike Ustaške vojnice. Ustašku organizaciju osnovao je 7. siječnja 1929. u Italiji Ante Pavelić. Ustaški pokret nastao je kao radikalan nacionalistički i šovinistički odgovor na hrvatsko nezadovoljstvo položajem u Jugoslaviji. Između 1929. i 1941. pokret je djelovao kao teroristička organizacija s ciljem stvaranja nezavisne hrvatske države na što većem području, koja bi obuhvaćala i čitavu BiH. Djelovali su uglavnom u emigraciji – Italiji i Mađarskoj, gdje su imali svoje logore za obuku.

Mussolini je podupirao skupinu, očekujući zauzvrat Dalmaciju i dijelove Hrvatskog primorja. Članovi pokreta izveli su 1932. napad na žandarmerijsku stanicu u Brušanima kraj Gospića, a 1934. sudjelovali su u pripremi i izvedbi atentata na kralja Aleksandra u Marseillesu.

Na Mussolinijevo inzistiranje, nakon napada Sila osovine na Jugoslaviju organizacija vlasti i kontrola u novostvorenoj NDH povjerena je ustaškom pokretu. Vlast je organizirana totalitarno i koncentrirana u rukama poglavnika Ante Pavelića, oko kojeg je stvoren kult ličnosti. Fašistička narav ustaškog pokreta te želja za stvaranjem etnički čiste države rezultirala je masovnim progonima, zatvaranjima i ubojstvima Srba, Židova, Roma i svih Hrvata neistomišljenika.

Tijekom četiri godine postojanja NDH, procjenjuje se da je ubijeno oko 30.000 Židova te otprilike jednako Roma, dok je broj stradalih civila Srba oko 217.000.

Foto: Reuters

Izvor: hr.wikipedia.org